Mauritanija

Dobrodošli na moj blog

26.08.2007.

Vodozemci

Vodozemci ili amfibije (Amphibia) čine vrstu slatkovodnih i kopnenih kičmenjaka. Njihovo naučno ime je izvedeno od grčkog "amphi bios" (dvostruki život). To ime se zasniva na činjenici da većina vodozemaca stadij larve proživljavaju u vodi, a nakon metamorfoze mogu živjeti na kopnu, ali ostaju cijeli život u blizini vode. Mnogi su prvenstveno noćne životinje kako bi se zaštitili od mogućih grabežljivaca, ali i da bi smanjili gubitak vode preko kože.

Anatomija

Vodozemci imaju četiri uda, ali kod manjeg broja pripadnika ove vrste neki udovi su se izgubili. Na prednjim nogama u pravilu imaju četiri, a na zadnjim pet prstiju. Imaju pljosnate lobanje i često reducirane kosti. Tako većina nema rebra. Izraženost pršljenova kičme često služi kao način za određivanje porijekla pojedine vrste. Koža je tanka i gola, ali zato puna žljezda i pigmentnih ćelija. Koža ima važnu ulogu u disanju i razmjeni tjelesnih tekućina. Kao larve, vodozemci imaju škrge, a u odraslom obliku vrlo jednostavna pluća, ali i koža i usta im pomažu pri disanju i kod razmjene plinova. Vodozemci su hladnokrvne životinje pa se prilagođavaju temperaturi okoline. Srce im se sastoji od dvije predkomore, i jedne komore. Crijevni, urinarni i spolni otvor završavaju u kloaki.

Podjela

Djele se na tri osnovne grupe:

  1. Repati vodozemci (repaši) - Ova vrsta vodozemaca ima gotovo čitav život dva para udova. Pretstavnici ove grupe su: daždevnjaci, vodenjaci, čovječja ribica (koja je endemična u ovom području), itd.
  2. Bezrepaši (žabe) - Ova vrsta vodozemaca živi pretežno u močvarama. Pokreću se nogama, jačim zadnjim i slabijim prednjim. Postoje razne vrste žaba, npr: zelena žaba, žaba krastača, šumska žaba, itd.
  3. Beznošci - Ova vrsta je crvoliog oblika, slijepe su i bez udova. Žive u tropskim krajevima.

Evolucija vodozemaca

Većina naučnika koja se bavi pitanjem od evolucije o vodozemcima, tvrde da su svi današnji vodozemci nastali od stegocefala, jednog od izumrlih primitivnih vodozemaca. Za prvobitnog vodozemca kaže se da je to bila riba koja je hodala. No, znamo da su stegocefali nastali od riba resoperki i od stegocefala današnji vodozemci, a riba resoperki više i nema. No, u godini 1958. na jednoj istočnoj Indijskoj obali otkrivena je zadnja živuća vrsta riba resoperki, pod imenom latimerija. Sve ostale vrste riba resoperki su izumrle prije 80 miliona godina.

25.08.2007.

Ribe

Ribe su vrlo stara i velika grupa kicmenjaka, koja se odlikuje znatnom raznolikoscu. One su siroko rasprostranjene u skoro svim vodama na zemlji: susrecemo ih od visokoplaninskih potoka i jezera (jezero Titicaca, 4 572 m) do najvecih morskih dubina Marijanska brazda, 10.912 m), te od voda koje su blizu tacke zamrzavanja do toplih izvora.   U savremenoj fauni postoji oko 28 000  vrsta riba. U tom mnostvu susrecemo i prave divove duge do 20 metara i teske 15 - 20 tona, kao sto je morski pas Rhincodon typus, kao i patuljke koji ne narastu vise od jednog centimetara.

   Po broju vrsta ribe su najveca grupa kicmenjaka  jer ih ima priblizno koliko i svih ostalih uzetih zajedno (kruznouste, vodozemci, gmizavcii, ptice i sisari). Zato ni danas ne postoji jedinstvena sistematska podjela riba i u tom pogledu u razlicitim izvorima nalazimo veliku raznolikost. Ribe pripadaju dvama nadrazredima: Chondrichthyes (hrskavicnjace) koji obuhvata morske pse, raze i himere, te Osteichthyes (kostunjace) koji obuhvata ribe s potpunim kostanim kosturom. Nadrazred Osteichthyes dijeli se na razrede Actinopterygii (zrakoperke) i Sarcopterygii (mnogoperke i dvodihalice iz Afrike i Australije).

Od morskih riba u Jadranskom moru je do sada zabiljezeno oko 400 vrsta: oko 350 iz razreda Osteichthyes (kostunjace) i 50 vrsta iz razreda Chondrichthyes (hrskavicnjace), sto iznosi oko 70% poznatih vrsta riba u Mediteranu (ukupno 579  vrsta i podvrsta).

Iako  slatke vode predstavljaju tek mali postotak ukupne vodene povrsine, jedna trecina svih riba primarno su slatkovodne vrste. Do danas je opisano oko 10 000 slatkovodnih riba, a svake godine otkrije se oko 200 novih vrsta. Evropska ihtiofauna broji oko 316 vrsta slatkovodnih riba, a smanjenje njene raznolikosti posljedica je ledenih doba.

Gradja

T ijelo je vretenasto i bocno spljosteno, hidrodinamicnog oblika. Na tijelu razlikujemo

1.    glavu

2.    trup

3.    rep.

 

Glava

    Tu se nalaze parni nosni otvori i velike oci bez ocnih kapaka. Sa strane glave su veliki skrzni poklopci ispod kojih su skrge. Neke vrste (grabezljive) u usnoj supljini imaju zube.

Trup i rep

    Od pocetka trupa do repa proteze se bocna pruga. Na granici trupnog i repnog dijela tijela nalazi se analni otvor, a iza njega na mokracno-spolnoj kvrzici najprije je spolni, a zatim mokracni otvor. Ribe imaju parne i neparne peraje. Parne peraje postavljene su usporedno s tijelom. Parne peraje su prsne i trbusne. Prsne peraje ucvrscuju se na oplecje iza skrznog otvora. Trbusne peraje nisu fiksirane za osni skelet, pa mogu biti smjestene na razlicitim dijelovima tijela. Neparne peraje su ledna, repna i podrepna. Repna peraja kod kostunjaca je homocerkalna (rep je izvana simetrican ali iznutra kraljesnica zavrsava u gornjem kraku).

Vrste repnih peraja:

·         Protocerkalna peraja         

·         Heterocerkalna peraja      

·         Dificerkalna peraja

·         Homocerkalna peraja

·         Protocerkalna           

·         Heterocerkalna

·         Dificerkalna

·         Homocerkalna

 

  Repna peraja je glavni organ za pokretanje. Postoji jedna ili dvije lednih peraja i jedna podrepna. Postoji jos i masna peraja (kod por. Salmonidae, Ameiuridae i dr.) koja je smjestena s ledne strane, a ne sadrzi nikakve kostane potpore.

Koza

    Sastoji se od dva sloja, tanke pousmine i deblje usmine. Pousmina sadrzi dvije vrste sluznih zlijezda koje luce sluz, smanjujuci tako trenje pri plivanju. U vrijeme mrijesta na povrsini se javljaju biserni organi, oroznali dio pousmine.   Usminu grade stratum spongiosum i stratum compactum. Tu je vezivno tkivo, zivci, pigmentne stanice i ljuske (koje se preklapaju). Pigmentne stanice su melanofori, guanofori i ksantofori. Ljuske koje nastaju iz osteoblasta gradjene su od od dva sloja, gornjeg kostanog i donjeg koji cini vezivno tkivo prozeto vapnencem. Takve ljuske nazivamo elasmoidnima (kostanim). U saranki ljuske su okruglog oblika – cikloidne, a u grgecki cesljastog oblika – ktenoidne. Na ljuskama se uocavaju zone prirasta. Zimi je metabolizam ribe sporiji, a ljeti brzi. Sukladno tome ide i rast ribe pa se zimi javljaju na ljuskama tamnije, a ljeti svjetlije zone. Mogu se nalaziti i visestanicne zlijezde koje su postale organi koji emitiraju svjetlost – fotofori. U usmini se nalaze dva snopa kolagenih vlakana u suprotnim spiralama, tako da se riba moze pregibati bez da joj se koza nabora.  

Kostur

    Mozak kicmena  mozdina koji su zasticeni lubanjom i kraljeznicom. Skeletni sustav gradjen je od kostanog tkiva koje grade dva tipa kostiju, kozne ili pokrovne i hrskavicne ili zamjenske kosti.

 

Kostur lubanje:

    Lubanja je tropibazalnog tipa (ocne orbite blizu, tj. odvojene samo tankim septumom). Donja celjust je za lubanju pricvrscena hiostilicki. Hrskavicne kosti nastaju zamjenom hrskavice kostanim tkivom. Kozne kosti nastaju iz usmine.

  Lubanja se moze podijeliti na zivcani i skrzni dio. Zivcanu lubanju – Neurocranium – cine zatiljna (occipitale), tjemena (parietale), ceona (frontale) i nosna (nasale) regija. Skrznu lubanju - Splanchocranium – cini pet pari skrznih lukova i celjusne luk. Celjusni luk cine gornja i donja celjust. Peti skrzni luk je jako reduciran i tu se mogu nalaziti zdrijelni zubi, dopunski uredaj za zvakanje. Skrzne lukove pokrivaju skrzni poklopci – operculumi.  

Kostur kicme

    Funkcija kicme je sprecavanje skracivanja tijela prilikom misicnih kontrakcija. Gradjena je od kostanog tkiva (kod kostunjaca), te se na njoj razlikuju trupna i repna regija.

  Cine je prsljenovi  koji se sastoje od tijela (centrum), zivcanih lukova koji zavrsavaju ledjnim trnastim nastavkom, a u repnih prsljenova krvni lukovi zavrsavaju trbusnim trnastim nastavkom. Trupni kraljesci nemaju donjih lukova vec nastavke parapofize na koje se nastavljaju rebra. Tijelo kraljeska je udubljeno s obje strane – AMFICELNI ili dvocaskasti prsljenovi. U prostorima izmedju pojedinih kraljesaka je ostatak svitka, koji daje vecu izdrzljivost i gibljivost kraljesnice. Dva su tipa rebara, pluralna koja idu izmedju misica i dorzalna koja su intramuskularna i to su medjumisicne koscice koje nastaju od vezivnog tkiva. Oba tipa su pricvrscena na tijelo kraljesaka. Neke ribe imaju i gornja rebra (srdela i losos).  

Kostur udova:

    Neparne ledjne peraje (pinnae dorsalis - D) sastoje se od unutarnjih kostanih sipcica – radialia i od vanjskih perajnih sipcica – lepidotrichia. Peraje su pomocu perajnih potpora povezane s kosturom. Parne prsne peraje (pterygia pectoralia - P) sastoje se od radialia i lepidotrichia. Preko oplecja su pricvrscene na slusni dio lubanje. Oplecje je cvrsto vezano na osni kostur tako da su peraje nepokretne. Oplecje cine – lopatica (scapula), vranjaca (coracoideim), dovranjaca (masocoracoideum) te kozna kost grlenjaca (cleithrum).

    Parne trbusne peraje (pterygia ventralia - V) iste su gradje, ali vezane su na kukovlje, koje je gradjeno od jedne trouglaste kosti – basopetrygium. Kukovlje nije vezano na osni kostur. Peraje sluze kao organi za dizanje i spustanje. Prsne peraje sluze za okretanje i odrzavanje u odredjenom polozaju. Ledjne i trbusne peraje ne sudjeluju kod aktivnog pokretanja, ali daju tijelu pokretljivost. Repna peraja sluzi kao kormilo.

  Misicni sistem

    Pravilna segmentacija misica s dvostrukim W rasporedom miomera i miosepti. Razlikujemo bijele i crvene misice. Bijeli misici se kontrahiraju anaerobno pa za energiju koriste glukozu pri cemu nastaje laktat – mlijecna kiselina. Crveni se misici kontrahiraju aerobno, za energiju koriste masti, a nastaje CO 2 .

Sistem za disanje

   Ribe imaju cetiri para skrga na cetiri skrzna luka. Medjuskrzne pregrade su reducirane. Sa svake strane skrge pokriva skrzni poklopac – operculum. Na unutrasnjoj strani operculuma se nalazi lazna skrga, pseudobranchia, koja se sastoji od samo jednog reda skrznih listica i ne sudjeluje u disanju, ali se na njoj nalaze receptori koji pomazu u kontroli disanja. Na svakoj skrgi je dvostruki red skrznih listica. Voda ulazi kroz usta i izlazi kroz operculum van. U skrznim resicama krv tece u suprotnom smjeru od prolaza vode.               

  Put H2 O – usta otvorena, a poklopac zatvoren pa voda ulazi u zdrijelo preko skrga u skrznu pukotinu koju zatvara operculum. Usta se zatvaraju, a voda izlazi kroz operculum .  Ribe koje se povremeno zadrzavaju izvan vode jer zive u plitkim i muljevitim vodama mogu udisati zrak kojeg apsorbiraju preko crijevnog epitela, sluznice, skrzne supljine ili preko koze. Operculum je kostani poklopac.  

Sistem za varenje

    Varenje apocinje ustima. Jezik je slabo pokretan i on je sluzavi tuljac bez misica. Kod saranki na zadnjem dijelu skrznog kostura nalaze se zdrijelni zubi. Ribe vecinom usisavaju svoju hranu. Zdrijelo izlucuje sluz pa kad se naglo otvore usta, prouzroce usis plijena. Pomocu mukozne sekrecije hrana prolazi kroz zdrijelo. Jednjak je kratak. Zeludac nije jasno odijeljen na kardijacni i piloricki dio. Oko duodenuma se nalaze vratarnicki (piloricki) privjesci koji povecavaju prehrambenu sposobnost crijeva. Ima ih 2-200. Crijevo je dugacko i bez tiflozolisa.

  Javlja se celjust sa zubima. Zubi su okrenuti prema natrag i uglavnom sluze za pridrzavanje hrane. Vecina riba je karnivorna. Ribe ne mogu zvakati hranu jer bi im to blokiralo protok vode kroz skrge. Zubi na celjusti i na nepcu sluze za pridrzavanje pljena.Za mehanicku razgradnju hrane sluze zdrijelni zubi.   Ima i malo herbivornih riba, ribe koje se hrane detritusom, omnivorne, koje se hrane suspenzijom pa i paraziti koji sisu tjelesnu tekucinu drugih riba. Crijevo koje se nastavlja na zeludac je u karnivora kratko a u herbivora dugo.U vecini slucejava hrana se ne razgradjuje u zelucu pomocu enzima nego se razgradnja i apsorpcija dogadja u crijevu. U pilorickim nastavcima se nalaze enzimi i oni imaju glavnu ulogu u apsorpciji masti. Tiflozolis povecava povrsinu crijevnog epitela kako bi se povecala povrsina apsorpcije hrane.

Jetra

Jetra je nepotpuno podijeljena na desni i lijevi rezanj, a ima zucni mjehur. Gusteraca je podijeljena na endokrini i egzokrini dio.   U vecine riba postoji zucni mjehur gdje se pohranjuju sekreti jetre. Uloga jetre je jos i pohrana glikogena. Gusteraca je mala i povezana sa zucnim kanalom . Gusteraca i jetra mogu biti spojene u hepatopankreas.

  Slezena se nalazi u zavoju duodenuma. Slezena je tamnocrvena piramidalna struktura koja se nalazi iza zeluca ili je s njim povezana. Nema digestivnu ulogu vec sudjeluje u stvaranju krvnih stanica ili u razgradnji krvnih stanica.

  Plivaci mjehur nastaje kao ledjna izbocina jednjaka. Proteze se izmedju probavila i bubrega duz cijele ledjne strane trbusne supljine. Ispunjen je plinom i bogat krvnim zilama. Plivaci mjehur i jednjak kod zrakovodnica (physostoma) ostaju povezani pomocu zrakovoda Ductus pneumaticus te se taj kanal otvara u zdrijelo te se kroz njega mjehur napuni zrakom (one gutaju zrak). Ako mjehur nije povezan s jednjakom, kao kod bezzrakovodnica (physochlista) one ne gutaju zrak jer imaju crvenu plinsku zlijezdu koja iz krvi preuzima plinove kojima puni mjehur. Stjenka plivaceg mjehura ima kapilarna razgranjenja, rete mirabile, u kojima krv tece u suprotnom smijeru od smjera u arterijama i venama. Plinove u plivacem mjehuru cine 83% dusik, 15% kisik i 21% ugljicni dioksid.

 Polozaj plivaceg mjehura kod a) bezzrakovodnica, b)zrakovodnica

Uloge plivaceg mjehura:

- hidrostatski organ, pa sluzi za odrzavanje ravnoteze,

- sirenjem mjehura riba se dize a skupljanjem se spusta, jer je specificna tezina ribe jednaka specificnoj tezini okolne vode,

-respiratorni organ,

-organ za produkciju zvuka - prolazak plina izmedju dijelova mjehura i kroz zrakovod proizvodi zvuk,

-organ za primanje zvuka - plivaci mjehur je u saranki povezan s unutarnjim uhom preko Weberovog organa(4 kostice, Schapium, Claustrum,Intercalarum, Tripus).

Stjenka plivaceg mjehura sastoji se od Tunica externa- kompaktno vezivno tkivo; submucosa- rastresita vezivna tkiva, krvne zile i zivci. plivaci mjehur je homologan plucima jer omogucuje koristenje atmosferskog kisika za disanje. Ribe su teze od vode pa bi bez plivaceg mjehura tonule.

Sistem krvotoka  

    Srce je vensko. Sastoji se od venskog zatona, pretklijetke i klijetke. Iz srca izlazi trbusna aorta. Zapocinje prosirenjem, aortinom glavicom, a kasnije se iz trbusne aorte odvajaju 4 dovodne skrzne arterije koje vode vensku krv u skrge. 4 odvodne skrzne arterije nose arterijsku krv u glaveni krug , circus cephalicus, te u parne korijene ledjne aorte. Iz glavenog kruga izlaze glavine arterije koje nose arterijsku krv u mozak. Venski sustav cine portalni optok bubrega i jetre, 2 prednje i 2 straznje glavne vene koje vode krv u srce preko Cuvierovih protoka. U krvi se nalaze eritrociti s jezgrom, leukociti, granulociti, monociti i limfociti. Limfni sustav dobro je razvijen ispod koze u misicima i mezenterama.

  Zivcani sistem

    Prednji mozak = malen je i ima parne hemisfere. Iz ventralne regije idu vlakna za mirisne reznjeve. Osnovna mu je uloga organizacija i koordinacija mehanizama koji nastaju u drugim dijelovima mozga. Ima vaznu ulogu u ponasanju prilikom razmnozavanja.

  Medjumozak =sadrzi epifizu sa fotoreceptorima i hipotalamus na koji se s donje strane nastavlja lijevak na koji priljeze hipofiza, krvozilni mjescic i donji reznjevi.

  Srednji mozak =Najveci je dio mozga kod riba. Sastoji se od krova, tectum opticum u koji ulaze opticka vlakna, vlakna iz bocne pruge, disnih organa i straznjeg mozga. Kontrolira ponasanje, ucenje i ostale oblike kompleksnog ponasanja. Tu se nalaze i motoricki centri. Najvise se isticu vidni reznjevi.   Straznji mozak =Velik je kod dobrih plivaca. Kontrolira precizne i tempirane pokrete.

  Primozak =iz njega izlazi 10 pari lubanjskih zivaca i na njega se nastavlja ledjna mozdina. Autonomni zivcani sustav sastoji se od 11 pari mozdanih zivaca

Cula

    Oci: Najosjetljivije na zutozelenu boju, a to je ona valna duljina koja najdublje prodire u vodu. Sastoji se od spljostene roznice ciji vanjski sloj zamjenjuje ocne kapke, velike lece, hrskavicne bjeloocnice i 6 misica za pokretanje ocne jabucice. Musculus retractor lentis povlaci lecu prema mreznici (fokusiranje) iza koje se nalazi zilnica iz koje izlazi srpasti izdanak processus falciformis koji probija mreznicu. U zilnici se nalazi i rete mirabile (cudesna mrezica) te ona ima hranjivu ulogu. Oko sadrzi zrcalo, to je poseban sloj krvnih zila bogat kristalicima koji reflektiraju svijetlo. Ima jos i sarenicu.

Batipelagicne ribe (zive na dubinama >1000m) nemaju funkcionalne oci, a mezopelagicke 200-1000m, imaju vrlo velike oci sa specijalnim prilagodbama na slabi intenzitet svijetla- teleskopske oci (velika leca, tanka roznica, dodatna retina). Indeks loma svjetlosti zraka iznosi 1,00. Roznica ima indeks loma svjetlosti oko 1,37. Indeks loma vode iznosi 1,33. Zrake svijetlosti se lome na granici vode i roznice, puno manje nego na granici zraka i roznice. Kod riba se cijela leca pomice od ili ka mreznici (m. retractor lentis), da bi se fokusirao objekt.

    Organ sluha: Sluzi za osjet ravnoteze, ubrzanaja i za sluh. Unutrasnje uho sastoji se od vanjskog, kostanog i unutrasnjeg opnenog labirinta. Gornji dio labirinta cine 3 polukruzna kanalica i utriculus , jajasta kesica, a donji dio sacculus, kuglasta vrecica i lagena.

Osjetilna mjesta su utriculus, sacculus i lagena, i oni u sebi sadrze slusne kamencice otolite(lapillus, sagitta, asteriscus). Kod riba koje cuju unutarnje uho je u kontaktu sa plivacim mjehurom. Ribe mogu proizvoditi zvuk, za stvaranje jata, dozivanje partnera, plasenje ili upozoravanje neprijatelja.

Mehanizmi proizvodnje zvuka; stimulacija trenjem kraljesaka, operkuluma, kostiju oplecja, zubiju, ispustanjem plina iz plivaceg mjehura.

    Bocna pruga: cine je osjetne stanice neuromasti s osjetnim dlacicama, koje strse u zelatinoznu kupolu, koja se pomice pokretima vode. Pomocu njih se registrira strujanje vode uzrokovano drugim organizmima.

Uloga- procjena snage i pravca vodenog toka,-izbjegavanje zapreka,-hvatanje plijena.

  Kemoreceptori: Osjetila za okus, nalaze se na ustima i zdrijelu, na brcicima a mogu biti i na cijelom tijelu. Osjetila za miris su takodjer kemoreceptori. Nalaze se sa svake strane iza nosnog otvora. Postoje prednji i straznji nosni otvori, tako da na prednje voda ulazi a na straznje izlazi. Osjet mirisa ribe koriste za trazenje hrane i prepoznavanje spola svoje vrste.

Mokracni mjehur

Bubrezi - opistonephros, smjesteni su na ledjnoj strani tijela iznad plivaceg mjehura. Gornji dio bubrega pronephros je limfoidni organ a donji dio opistonephros je funkcionalan. Mokracovodi se straga prosiruju u mokracni mjehur. Otvaraju se iza analnog otvora, pa ne postoji necisnica. Otvaraju se na mokracnospolnoj papili, prvo spolni pa mokracni otvor. Amonijak i urea , tj. dusicni ostaci izlucuju se 6 puta vise preko skrga nego preko bubrega. Morske ribe imaju manju kolicinu soli u krvi, nego sto je u morskoj vodi zahvaljujuci osmoregulatornim procesima. U slatkovodnih riba kolicina soli u krvi je veca nego u okolnoj vodi pa H2O radi osmoze ulazi u tijelo, te je moraju pojacano izbacivati.

 Spolni sistem  

Spolni i mokracni sustav su odvojeni. Kod muzjaka postoje parni sjemenici, a sjemenovodi se spajaju u zajednicki sjemenovod i otvaraju se na mokracnospolnoj papili.

Kod zenki se nalaze parni jajnici produljena oblika, te jajovodi koji se otvaraju posebnim spolnim otvorom iza analnog a ispred mokracnog otvora. Ako jajovodi ne postoje (Perca fluviatilis - grgec) jaja se izbacuju u utrobnu supljinu. Oplodnja je vanjska. Zenka polaze ikru koju muzjak prelije sjemenom. Brazdanje jajeta je parcijalno jer su jaja bogata zumanjkom. Iz jaja se izvali licinka koja se neko vrijeme hrani zumanjcanom vrecom koju nosi sa sobom. Tek nakon resorpcije zumanjcane vrece licinka dobije izgled male ribe.

 Posebni organ

Elektricni organi: Jaka polja za napad ili obranu, slaba za primanje elektricnih osjeta ili za komunikaciju, u muljevitim vodama. Nastaju preobrazbom misica u stanice koje se nazivaju elektrociti. To su misicne stanice koje su izgubile sposobnost kontrakcije, a specijalizirale su se za stvaranje ionizacijskog toka..Morske ribe su bolji vodici elektricne struje od slatkovodnih.

Elektroreceptori: Nastaju iz neuromasta bocne pruge. U riba koje mogu postici jaku struju elektricni su organi smjesteni u prednjem dijelu tijela, a u ostalih u repnom dijelu. Sluze za detekciju elektricnog polja.

Svjetleci organi: nalazimo ih kod riba koje zive na velikim dubinama i 95 % riba koje zive ispod 50metara dubine. Vecinom je to plavo zelena svjetlost koju proizvode fotofore nastale iz preobrazenih sluznih zlijezda. U mnogih vrsta svjetlost stvaraju svjetlece bakterije smjestene u pojedinim organima. Svjetlosni organi sluze za prepoznavanje spolova ili za plasenje , te osvajanje zrtve. Takvi svjetleci organi se vide i do 15metara daleko. 

Ribe mogu imati i otrovne zlijezde te pomocu posebnih organa ustrcavati otrov u plijen.

 

24.08.2007.

Endokrini sistem

U endokrinim zlijezdama se pod uticajem informacija iz spoljasnje ili unutrasnje sredine sintetisu hormoni koji su u stvari odgovor na te informacije. Ovim putem regulisu se mnoge aktivnosti: metabolizam, seksualne aktivnosti, rast, metamorfoza, kolicina vode i minerala u organizmu i dr. Pored endokrinih organa hormone luce i neke nervne celije – neurosekretorne celije. Hormoni se oslobadjaju, posto ove zlezde nemaju izvodne kanale, u krv, limfu ili cerebrospinalnu tecnost i na taj nacin dospjevaju do ciljnih organa na koje djeluju.                                                              Endokrine zlijezde kicmenjaka su razlicitog porijekla – neke nastaju od zdrelnog epitela (stitna, grudna zlijezda), druge su u bliskoj vezi sa mozgom (hipofiza, epifiza), dok se trece razvijaju u oblasti bubrega (nadbubrezne zlezda).                                                  Unutrasnje lucenje kao sporednu funkciju mogu vrsiti i izvjesni drugi organi: jetra, pankreas, pojedini dijelovi crijeva, bubrezi, srce, a znacajnu endokrinu funkciju imaju i polne zlijezde.

Hipofiza

Smestena je u udubljenju, turskom sedlu, klinaste kosti. Spojena je pomocu infundibuluma sa hipotalamusom. Sastoji se, kod covjeka, iz tri reznja:

1.    prednjeg (adenohipofiza),

2.    srednjeg (intermedijarni) i

3.    zadnjeg (neurohipofiza).

Adenohipofiza 

 Luci dvije grupe hormona:

1.    somatotropni hormon (hormon rasta) koji regulise rast i razvoj organizma;

2.    tropini (stimulini) koji deluju na rad drugih zlijezda;u njih spadaju:

a.    tireotropni hormon (TSH) – simulise lucenje stitne zlezde;

b.    adenokortikotropni hormon (ACTH) – stimulise rad kore nadbubrezne zlijezde;

c.    folikulostimulirajuci hormon (FSH) – simulise razvoj folikula jajnika i lucenje estrogena; kod muskarca uslovljava spermatogenezu;

d.    luteostimulirajuci hormon (LH) – stimulise lucenje polnih hormona: kod zene progesterona, a kod muskarca testosterona;

e.    luteotropni hormon (LTH) ili prolaktin – izaziva lucenje mlijeka kod zena.

Neurohipofiza 

dstavlja mjesto gde se deponuju hormoni stvoreni u hipotalamusu. To su:

·         antidiureticni hormon (vazopresin) – koji stimulise reapsorpciju vode iz primarne mokrace cime se smanjuje izlucivanje definitivne mokrace;

·         oksitocin – pojacava kontrakcije materice prilikom porodjaja i naviranje mlijeka.

Endokrini pankreas 

       Izmedju zlijezdanih meskova egzokrinog pankreasa rasporedjena su Langerhansova ostrvca koja se sastoje od 3 tipa celija α, β i γ, od kojih β celije luce insulin (insula = ostrvo), a α luce glukagon. Ova dva hormona deluju antagonisticki na metabolizam glikoze – insulin smanjuje, a glukagon povecava koncentraciju glikoze u krvi. Pri nedostatku insulina dolazi do hiperglikemije (povisen nivo secera u krvi) sto izaziva secernu bolest.

Stitna zlezda (tiroidea)

Nalazi se priljubljena uz prednju i bocne strane grkljana i dusnika. Na rad stitne zlezde utice adenohipofiza preko TSH. Tiroidea luci tiroksin, trijodotironin i tirokalcitonin, hormone za ciju je sintezu neophodan jod. Tiroksin i trijodotironin uticu na fizicki i psihicki rast i razvoj. Tireokalcitonin snizava nivo kalcijuma u krvi i zajedno sa parathormonom i vitaminom D regulise okostavanje kostiju.

Parastitna zlezda

Parna zlijezda – dvije gornje i dvije donje su priljubljene uz zadnju stranu stitne zlijezde. Luci parathormon koji regulise kolicinu kalcijuma i fosfora u krvi i kostima.

Nadbubrezne zlezde

Nalaze se na gornjim polovima bubrega. Sastoje se iz dva dijela, kore i srzi, koji se medjusobno razlikuju i po porijeklu i po funkciji.

Kora luci slijedece grupe hormona:

1.    mineralokortikoide: aldosteron, kortikosteron, koji regulisu promet minerala (posebno natrijuma i kalijuma) i vode, cime odrzavaju homeostazu; nazivaju se hormoni koji cuvaju zivot;

2.    glikokortikoide: medju njima je najaktivniji kortizol; regulisu promet ugljenih hidrata, proteina i lipida;

3.    androgene i estrogene hormone koji uticu na razvoj polnih organa u decijem uzrastu.

Srz nadbubrezne zlezde luci adrenalin i noradrenalin. Njihovo dejstvo je slicno dejstvu simpatickog nervnog sistema – ubrzavaju rad srca, povecavaju krvni pritisak itd.

Polne zlijezde

Rad polnih zlijezda je pod uticajem adenohipofize.Endokrina uloga testisa ogleda se u aktivnosti Lejdigovih celija koje luce testosteron i androstedion (manje kolicine). Testosteron u pubertetu dovodi do rasta polnih organa (primarne polne odlike) i razvica sekundarnih polnih odlika.Ovarijum luci estrogene i progesteron. Estrogeni u pubertetu uticu na razvoj polnih organa i sekundarnih polnih odlika. Oba hormona regulisu menstrualni ciklus. Progesteron ima ulogu i u trudnoci koju odrzava dok se na obrazuje placenta. Tada placenta preuzima ulogu odrzavanja trudnoce lucenjem ovih hormona.

09.08.2007.

Culni organi

U sastav cula kicmenjaka ulaze tri tipa culnih elemenata:
1. primarne culne celije – nastaju prve u evoluciji na povrsini tijela; imaju sposobnost primanja i prenosenja nadrazaja; zadrzale su se u culu vida i mirisa kod kicmenjaka;
2. slobodni nervni zavrseci – celije koje leze dublje ispod povrsine tijela i sa njom su u vezi preko nastavaka;
3. sekundarne culne celije – imaju samo sposobnost primanja, a ne i prenosenja nadrazaja; prisutne su u vecini cula kicmenjaka.
Prema vrsti drazi koju primaju cula se dijele na:
1. mehanicka – primaju drazi dodira, pritiska a takodje i zvucne i druge talase;
 2. hemijska – primaju drazi razlicitih hemijskih materija u gasovitom i tecnom stanju;
 3. opticka – primaju svetlosne drazi, culo vida
Mehanicka cula

 taktilni organi (culo dodira) – najrasprostranjenije i evolutivno najstarije culo; primaju drazi iz spoljasnje sredine i unutrasnjih organa; predstavljeni su ili slobodnim nervnim zavrsecima ili sekundarnim culnim celijama; kod kicmenjaka postoje taktilna tjelasca koja reaguju na pritisak, temperaturu, bol;
bocni organi – kod vodenih kicmenjaka; nalaze se na glavi i duz bocnih linija tijela; primaju nadrazaje pokreta i strujanja vode, pomocu njih se orjentisu u kretanju kroz vodu (zaobilazenje predmeta);
 infundibularni organ – postoji kod amfioksusa i riba; nalazi se na donjoj strani medjumozga; sluzi za orjentaciju riba u pogledu dubine vode;

staticki (ravnotezni) i slusni organi – objedinjeni su u zajednicki stato-akusticki aparat
Organi cula sluha i ravnoteze
Smjesteni su u unutrasnjem uhu. U njemu se nalaze polukruzni kanalici (culo ravnoteze) i puz (culo sluha). Polukruzni kanalici i puz su utopljeni u tecnosti (perilimfa) i ispunjeni su tecnoscu (endolimfa). U endolimfi polukruznih kanalica su kristali kalcijum-karbonata koji nadrazuju culne celije. U puzu je smesten Kortijev organ cije culne celije primaju treperenja perilimfe.
Kod gmizavaca, ptica i sisara su se razvili i pomocni dijelovi koji primaju i prenose zvucna treperenja – spoljasnje i srednje uho. Spoljasnje uho se sastoji od usne skoljke i spoljasnjeg slusnog kanala koji se zavrsava bubnom opnom. Srednje uho obuhvata bubnu duplju sa bubnom opnom i tri slusne koscice. Cekic (malleus) je pricvrscen za bubnu opnu, a za njega je pokretno vezan nakovanj (incus). Izmedju srednjeg i unutrasnjeg uha je ovalno okno na koje naleze uzengija (stapes). Zvucna treperenja izazivaju treperenja bubne opne, pa se preko slusnih koscica i ovalnog okna prenose na perilimfu.

Culo vida
Oci kicmenjaka pripadaju mehurastom tipu i mogu biti:neparne oci – ima ih mali broj kicmenjaka i to kao temeno (kolouste, neke ribe i gusteri) i pinealno oko (kod kolousta, a kod ostalih kicmenjaka je pretvoreno u epifizu); parne oci.
Parne oci
Izgradjene su po tipu zatvorenog ocnog mjehura (ocna jabucica). Ocna jabucica obavijena je sa tri opne:. beonjacom – spoljasnja opna,koja na prednjem kraju obrazuje providnu roznjacu;2. sudovnjacom – bogata krvnim sudovima; na prednjem kraju obrazuje duzicu (razlicito obojena) koja na sredini ima otvor – zenicu; iza duzice lezi ocno socivo;. mreznjacom (retina) –unutrasnja opna; ona je najslozeniji dio oka; u njoj se nalaze culne celije:stapici – odgovorni za razlikovanje svetlosti i tame; kod sisara su brojniji od cepica; cepici – odgovorni za uocavanje boja i detalja predmeta; najvise ih ima u sredini mreznjace (na liniji koja prolazi kroz centar oka) na mjestu koje se zove
zuta mrlja – mesto najostrijeg vida.
Na mestu gde ocni nerv izlazi iz oka nema culnih elemenata pa se to mesto naziva
slijepa mrlja.
Hemijska cula
Pripadaju im culo mirisa i ukusa.
Culo mirisa (olfaktivni organi)
Smjesteno je u parnim nosnim (mirisnim) jamama. Kod kopnenih kicmenjaka mirisne jame dobijaju i funkciju sprovodjenja vazduha do pluca, pa se obrazuje nosno-zdrelni kanal koji povezuje mirisne organe sa usnom dupljom.
Culo ukusa
Predstavljeno je grupama sekundarnih culnih celija koje zajedno sa potpornim celijama obrazuju tzv. gustativne kvrzice. Kod raba su ove kvrzice rasporedjene po asnoj duplji, zdrijelu pa cak i u kozi na povrsini tijela. Kod suvozemnih kicmenjaka nalaze se samo na jeziku i nepcima, a kod sisara samo na jeziku.
Postoje 4 osnovna osecaja ukus
slanog,
slatkog,
 
gorkog i
 
kiselog.
Najveca osetljivost za pojedine nadrazaje vezana je za odredjene zone jezika – vrhom jezika se oseca slatko, a zadnjim krajem gorko itd.

02.08.2007.

Nervni sistem

Nervni sistem obezbjedjuje usaglasavanje organizma zivotinje sa spoljasnjom sredinom kroz stalne i brze reakcije na promene u toj sredini i koordinaciju djelovanja organizma kao cjeline.

Nervni sistem je u osnovi izgradjen od neurona (nervnih celija) i glavne funkcije nervnog sistema upravo obavljaju neuroni. Oni mogu pratiti promjene u spoljasnjoj sredini (drazi, stimulusi) i kao odgovor na njih generisati i prenositi informaciju u vidu brzog talasa depolarizacije celijske membrane (nervni impuls) do efektornih celija. Nastanak i evolucija neurona su vezani za upotrebu potencijala svih celija da kontrolisu koncentracije iona sa dve strane plazma membrane. Vjerovatno je jedinstvena karakteristika neurona njihov koncast oblik, koji omogucava prenosenje signala na relativno velike udaljenosti.

U filogenetski primitivnom stanju, nervni sistemi su blisko asocirani sa epidermom zivotinja, i najcesce locirani upravo u njegovoj osnovi. Ova pozicija oslikava njihovo zajednicko embriolosko poreklo. Postoji nekoliko osnovnih tipova nervnog sistema kod zivotinja: difuzan, vrpcast, lestvicast, ganglioneran, cevast.

Kicmenjaci poseduju cjevast nervni sistem koji se sastoji od dva dela:

centralnog nervnog sistema (CNS)

perifernog nervnog sistema.

02.08.2007.

Urogenitalni sistem

Kod kicmenjaka su ekskretorni organi anatomski i funkcionalno povezani sa polnim organima pa je ovaj sistem organa oznacen kao urogenitalni. Veza se sastoji u tome sto se polni elementi izvode ekskretornim odvodima.

Ekskretorni organi (organi za izlucivanje)

Uloga ovih organa je izlucivanje azotnih produkata razmjene materija kao i regulisanja kolicine tecnosti, soli i drugih materija u organizmu. Vrlo su znacajni za odrzavanje stalnog sastava krvi (homeostaza).

Kod kicmenjaka se javljaju tri tipa bubrega koji se smjenjuju tokom embrionalnog razvica. Kod nizih se javljaju dve generacije bubrega, a kod visih kicmenjaka tri generacije:

pronefros

mezonefros

metanefros

Pronefros

Ovaj tip bubrega se javlja kod kolousta, larvi riba i larvi vodozemaca, dok kod ostalih kicmenjaka funkcionise samo na stupnju embriona.

Sastoji se od dva niza kanalica. Ovi kanalici na jednom kraju imaju ljevkasti otvor (nefrostom) kojim su u vezi sa celomom, a drugim krajem se izlivaju u zajednicki odvod. Veza sa krvnim sistemom ostvarena je tako sto se nefrostom nalazi u blizini spleta krvnih sudova (spoljasnji glomerul) koji nalezu na zid celoma. Svaki niz kanalica se uljeva u sopstveni odvod, a zatim se ta dva odvoda izlivaju u zadnje crevo.

Mezonefros

Odrzava se na odraslom stanju kod riba i vodozemaca.

Kod ovog tipa se gubi veza sa celomom tako sto iscezava nefrostom. Na zidu kanalica se javlja ispupcenje u vidu dvoslojnog pehara (Boumanova cahura) koje obuhvata splet kapilara (unutrasnji glomerul). Boumanova cahura i glomerul grade bubrezno telasce. Koriste se isti odvodni kanali kao kod pronefrosa, samo sto se kod mezonefrosa oni nazivaju Volfovi kanali .

Metanefros

Funkcionise kod gmizavaca, ptica i sisara na odraslom stupnju, dok se na stupnju embriona kod njih javljaju pronefros i mezonefros. Medjutim, u muskom polu se dio mezonefrosa zadrzava kao pasemenik.

Kanalici metanefrosa sastoje se iz:

bubreznog telasca (glomerul obavijen Boumanovom cahurom);

prednji izuvijani deo;

Henlejeva petlja koja se sastoji od silazne i uzlazne grane;

zadnji izuvijani deo koji se nastavlja u odvodni deo.

Odvodni delovi se izlivaju u bubreznu karlicu. Bubreg sisara se sastoji iz kore (spoljasnji deo) i srzi. U kori leze bubrezna telasca i prednji izuvijani deo kanalica, a u srzi su smesteni ostali delovi kanalica.

Od bubrega polaze novi kanali – ureteri i oba se ulivaju u mokracnu besiku kod sisara, a kod gmizavaca i ptica u kloaku. Od mokracne besike polazi odvod – uretra.

Polni organi

Kicmenjaci su odvojenih polova izuzev nekih kolousta i nekih riba koji su hermafroditi.

Muski polni sistem

Kod kicmenjaka koji imaju mezonefros sjemenik stupa u vezu sa prednjim delom mezonefrosa pa se polni produkti izbacuju Volfovim kanalom. Ovaj kanal ima ulogu i sjemenovoda i mokrovoda. Kod visih kicmenjaka, sa metanefrosom, od dela mezonefrosa se obrazuje pasemenik, a Volfov kanal postaje sjemevod. Osim polnih zijezda (testisa) i njihovih odvoda javljaju se i izvejsne dopunske zlezde – sjemene kesice i prostaticne zlezde koje produkuju sjemenu tecnost.

Zenski polni sistem

Postoje posebni izvodni kanali jajnika – jajovodi (Milerovi kanali). Jajnici su, kao i testisi, parne zlijezde. Izuzetak su ptice kod kojih postoji samo jedan jajnik i to lijevi, dok je desni redukovan sto je posljedica velicine jaja.

Jajovod sisara sastoji se iz tri dela:

pocetni dio (Falopijeva tuba) sa levkastim otvorom koji naleze na jajnik;

materica – prosireni, sredisnji deo;

vagina – zavrsni deo.

Jajovodi sisara mogu na razlicite nacine da srastaju – kod nekih srastaju vagine, kod drugih djelimicno i materice. Kod majmuna i covjeka su materice potpuno srasle u jednu neparnu matericu. Dopunske zlijezde u zenskom polu su Bartolinijeve zlezde koje luce sluzni sekret.

 

Mauritanija
<< 08/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031